Kao zvijezde
Pružam ti ruku,
primi ju,
a ja ću se praviti slijepa.
Vodi me kroz nasade proljetnih ruža,
želim okusiti njihovo buđenje.
Stisni me jako i još malo jače
i nježno i još toliko nježno,
obriši kapljicu straha
jagodicama svojih prstiju.
Obljubi me
načinima
kojima nikada nikoga nisi
i nećeš.
A onda ćemo leći
u ciklusu grijanja,
dodirni me.
Sa mnom vodi ljubav
kako to zvijezde čine,
pogledom, titrajem, trajanjem,
u limbu sumraka i svitanja.
Probudi me u svojim dlanovima
i dočekaj svjetlo
ljubeći.
Mentol okus vina
Promatram te,
a ti se smiješ mom gledanju
iz okrilja tvojih njedara.
Motriš sintezu
sklupčane mene za tvoje dijelove.
Toplinom dlanova
rasipaš dodire
po
ramenima šesnaeste godine
i ugodno uznemiravaš
moju kožu.
Ljubiš me i
istjeruješ slatkastu aromu kofeina
iz moje usne šupljine;
puniš
mentol okus vina.
Prsa su tvoja topla,
osmijeh utješan, nalik vrućoj šalici mlijeka.
Osjećaš li
Moj dah liježe na tvoju kožu,
osjećaš li psihološku manipulaciju
mog poljupca u mislima?
Moj dodir na tvojim je člancima,
kralješnica ti je pomilovana
u zoni beskrajnoga sna,
maštarije,
osjećaš li?
A moje prste...?
Osjećaš li moje prste
upletene u niti bjelančevine
crnila tvoje kose
kao dudov svilac u vlaknaste tvorevine?
Vode ljubav
s tvojim tjemenom.
Tjeraju me na ovjekovječenje
tragova, riječi.
Kroz živote
Čini se kao da smo se sreli
prije nego je 'davno' nastupilo.
Pronalazim poznanika
u tvom
gledanju.
Tvoj je pogled staklen,
nedostižan i,
paradoksalno,
topao, prijateljski.
Jesmo li vodili ljubav
između
ratničkih bježanja po prašumama
i plivačkih ekspedicija po oceanima
koji su se u međuvremenu rastali i omeđili
kolajnama planinskih nizova, titanskim stupovima?
Bio si moje božanstvo,
faraon ocrtanih očiju;
igrali smo se Izide, Ozirisa,
najviši od bogova sljubljeni u androgeni entitet
voljenja.
Zar nije tvoje lice
istovjetno
onomu
pjesnika koji je raspravljao u rimskim alejama
citirajući Ovidija kako bi me impresionirao?
Poznajem pogled,
osmijeh mi je blizak,
glas kao da iskonski izlazi iz mene i prelama se na tvomu jeziku,
smijeh odjekuje u erama staroj fusnoti ega.
Prvi puta ugledavši dane, gledala sam ih za tebe.
Posljednji ih puta gledajući, gledat ću ih za tebe.
Najradije
Želim trgati
sve sa tvoje kože
promatrajući te
ležećega,
onesviještenoga,
nesvjesnoga mene u auditoriju.
Želim smjestiti cjelov
na svaki fragment tvoje kože
lagano, usporeno,
na načine koje bi
usadili sjajni trag
na tvoje zaspalo bivanje.
Želim te primiti
između dlanova, lakata, ramena
i držati te
do trenutka
kada ćeš izdahnuti u moja njedra.
Želim skončati
u tvojim prsima
zatočena
tvojim mrtvim, hladnim rukama;
ljubeći
tvoje mrtve, hladne usne.
Buđenje
Refleksija sunca na priručnom zrcalu - budi me.
Ono je otvoreno na stolu. Zrcalo. Otvoreno je na stolu.
Dodir tračka zvijezde veće od sjevera,
ona viri kroz moj prozor, a sada je zora;
odsjaj napada moje opijene kapke tjerajući me da ih otvorim.
Lijep dan... - mislim da sam pomislila
trenutak ranije.
Vrtoglavica pomalo utječe na mene,
vratila me u jastuk;
čekam - soba se vraća u prvotno stanje.
Ustajem polako,
tiho,
minutu - dvije stojim na mjestu nepomično;
dovoljno sasvim za vraćanje izgubljene stabilnosti
i gušenje glasova nemirnih snova,
snova o gubitku,
o uništenju,
apokalipsi,...
Mijem lice u ledenoj vodi,
treba mi hladnoća,
tekućina mi godi -
moj je organizam dehidrirao u snu.
Kapi ledene vode upijaju se u moj jezik,
zalaze u grlo,
kupaju moju nutrinu
i...
Osjećam olakšanje.
Gledam se u zrcalo:
blijeda sam,
moji podočnjaci veliki su, veći nego inače
i nekako su modri,
ali svejedno izgledam smireno.
Sve klijetke i pretklijetke su na mjestu.
Skidam majicu, donje rublje,
odlažem ih na pod i ulazim u slap,
hladan tuš.
Voda se igra disperzije,
širi se čitavim tijelom,
skida prljavštinu,
zrnca prašine ispod kože,
mamurluk,
ispire pore i nosi prljavštinu.
Izlazim umotana u ručnik.
Hladno mi je,
užasno hladno.
Stojim na hodniku, vjetrometini svih povjetaraca
i ne mogu se natjerati u korak,
ne želim hodati.
Želim stajati,
nekoliko minuta,
nekoliko desetaka minuta želim se ne micati.
Na hodniku.
Konačno, prisiljavam se,
nekoliko koraka i ulazim u sobu,
oblačim prvu majicu i hlače.
Ponovno mi je toplo.
Izlazim i nasmijava me nebo
i nasmijava me drveće.
